utorak, 31.05.2011.
Sendvič s jagodama
Kako je muž neki dan nakupovao svježih jagoda, s obzirom da im je sada sezona, odlučila sam za bebilija napraviti neki jednostavni kolačić kao "zdrav" obrok za užinu.
Kolač je jednostavan, bez puno filozofiranja, a i ne oduzima puno vremena.
Koristila sam petit kekse koje sam smrvila uz pomoć valjka (oko 150 g), namočila ih s malo vode i umiješala 1-2 žlice margarina/može i maslaca. Iskoristila sam plastčnu posudu za držanje hrane kao kalup, pa sam u nju najprije narezala jagode na četvrtine, na to stavila ohlađeni puding od vanilije (3 dcl mlijeka, 1 vrećica pudinga i 3 žlice šećera-klasična priprema) i na kraju stavila "biskvit" od keksa (mogu se koristiti bilo koji suhi keksi i voće po želji). Zdjelu sam poklopila pripadajućim poklopcem, stavila u frižider da se stvrdne, a onda posudu okrenula naopačke i to je to. Dobar tek!
Uploaded with ImageShack.us
- 14:43 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
subota, 28.05.2011.
Robica za dečkića - prodaja/zamjena
Bodići od veličine 50 do 74
Uploaded with ImageShack.us
Majice od veličine 50 do 74
Uploaded with ImageShack.us
U ponudi su još i hlačice, skafanderi i ostalo. Ima toga dosta pa slike šaljem na upit.
- 18:56 -
četvrtak, 26.05.2011.
Kolači s višnjama - zdravi zalogajčići
Budući da sam već oko osam godina vegetarijanka, trudim se u prehranu uključiti što više zdravih namirnica. Volim eksperimentirati, posebno sa slasticama, tim više što i naš bebili voli jesti slatko, pa nastojim da to bude što više zdravo. Često u nedostatku vremena ne mogu si priuštiti neke komplicirane stvari, pa zato često nastojim pojednostaviti izradu kolača. Jedan od primjera je i ovaj ukusan zdrav zalogajčić od višanja.
Uploaded with ImageShack.us
Naime, sutra se spremam na sastanak naše grupe za potporu dojenju i s obzirom da nam je godišnjica od osnutka, svaka će mama donijeti neke kolače. Kako nemam više vremena a niti previše sastojaka odlučila sam iskoristiti mamine višnje i lisnato. Od nadjeva koji mi je ostao, složila sam kolač od zobenih pahuljica s višnjama. A recept je više nego jednostavan, a glasi ovako:
250 grama višanja staviti na laganu vatru, dodati šećer po želji i krušne mrvice te ostaviti da se hladi. Za to vrijeme, pomiješati šalicu i pol zobenih pahuljica (250 g) sa 200 g čvrstog jogurta i dodati med po želji (ja sam stavila 4 žlice).
U posudu u kojoj ćemo peći kolač na papir za pečenje najprije staviti nadjev od višanja, razmazati ga po površini posude, te na to staviti "biskvit" od zobenih pahuljica. S obzirom da je riječ o kompaktnoj smjesi, dobro razmazati zobene pahuljice i staviti peći u zagrijanu pećnicu 20 minuta na 200 stupnjeva, tj. dok "biskvit" ne dobije zlaćanu koricu od pečenja.
Kada je gotovo, skinuti papir za pečenje i narezati kolač na trakice. Dobar tek!
Uploaded with ImageShack.us
- 14:59 -
srijeda, 25.05.2011.
Gdje si bio, što si vidio - ništa.. ali zato sam DIPLOMIRALA
Napokon sam diplomirala!!! Potrajalo je dok sam napokon došla i do toga kraja, neću uopće spominjati koliko mi je trebalo. Moglo je i prije, ali što je tu je. Kako bi rekla moja susjeda, svatko ima svoj put. Točno, a sada me tek čeka prava muka. Nekoliko me ljudi pitalo, kakav je to osjećaj kada diplomiraš? Ništa posebno, ne znam zašto bih i oko toga trebali imati nekakvu romantiziranu sliku. Diploma svakako predstavlja uspjeh, ali ne i u našem društvu. Taj komad papira više može osakatiti čovjeka, nego mu stvarno pomoći s obzirom da ovakva situacija kod nas nije od jučer, a bome neće ni tako skoro završiti kako se svi nadaju.
- 15:05 -
subota, 21.05.2011.
Evo nas doma
Bila jučer u gradu, poludjela sam. Jedva sam čekala povratak doma. Odvikla sam se od te gužve, sparine, betona... Čim smo izašli iz grada osjetila sam olakšanje. Držim se one da je život prestao onog dana kada se čovjek preselio u gradove. Grad mi ne nedostaje i sve me više frustrira što još uvijek gotovo za svaku sitnicu moram ici gore. Prije sam gajila predrasude prema selu, ali sada mi je jasno da je što se mentaliteta tiče jednako i u gradu i na selu. Svugdje ima kretena, samo je ovdje manja sredina pa takvi više iskaču. Ali što se tiče mira i ljepote, selo je neusporedivo bolja opcija. A i imaš više slobode pogotovo ako imaš komadić zemlje s kojim stvarno možeš svašta učiniti. Najvažnije od svega, gladan na selu ne možeš biti. Za ove u gradu, nisam baš sigurna.
- 11:32 -
srijeda, 18.05.2011.
Mahune i cikle
Odlučila sam još malo "podebljati" vrt pa ću još zasijati ciklu i mahune. Jednostavno nisam mogla odoljeti tim malim šarenim vrećicama sa sjemenjem u našem malom dućanu. Uzela sam niske mahune jer nikada nisam imala iskustva s njima, pa da probam. Mislim da ću ih posijati u kućice, nekako mi je to najjednostavnije, razmaka 30 cm, po 4-5 sjemenki. Znam da ih je, kada narastu na visinu od oko 20 cm potrebno nagrnuti.
Što se cikle tiče sije se u redove razmaka 30 cm, a kada narastu 3-4 lista potrebno ju je prorijediti na razmak od 10 cm. Potrebno joj je mnogo vode i kalija. Za to će mi poslužiti i banana koja obiluje kalijem. Jednostavno ću je usitniti i ukopati sa zemljom. Kora će struliti ali i pustiti tako neophodan kalij.
Uploaded with ImageShack.us
Nadam se da ću uskoro ovdje objaviti fotografiju cikle iz svog vrta.
- 13:47 -
Kako odvratiti vrapce iz vrta?
Pa najjednostavnije bi bilo povješati CD-e. Ali naišla sam na zgodan savjet s jednog foruma, da čim se zasije sjeme, odmah treba popikati grane dok ne narastu biljčice pa im to više nije zanimljivo. Mislim da ću im i ostavljati starog kruha i mrvica pa ih možda i tako odvratiti od toga da čine "štetu" po vrtu. Meni su oni ustvari jako dragi i ne bih htjela otjerati, već samo odvratiti od čeprkanja po vrtu. Pa sretno mi bilo!
- 11:19 -
Uf uf
Postala sma pravi fanatik. Nisam izdržala pa sam se požurila zasijati još mrkvu, peršin što mi je ostalo, kopar i bosiljak, pa ćemo vidjeti. Ovaj sam puta kombinirala peršin na rub gredice pokraj rajčice, navodno je dobar kako bi poboljšao njezin okus. Mrkva se još može saditi kraj luka, poriluka - štiti od muha i graška - rahli tlo. No eto, dosad nisam imala sreće ni s jednim ni s drugim. Vidjet ćemo ovaj puta.
- 10:46 -
Vrtuljak
Obožavam naš vrt! Teško je opisati kakav je to osjećaj, pogotovo onima koji nikada nisu imali vrt. Oni/-e koji/-e maštaju o tome jednog dana, možda bi mogli/-e pretpostaviti o čemu govorim. Ali to je sve ništa, sve do trenutka kada stvarno baciš sjeme u obrađenu zemlju i čekaš da proklija. Nekad i ne proklija, kao što je slučaj s mrkvom i peršinom, koje sam ove godine sijala već tri puta. Jednom sam i prošle godine, pa opet ništa. Ali ne odustajem.
Uploaded with ImageShack.us
Tako je to u prirodi, jedne godine bolje raste jedno, druge opet nešto drugo i tako redom. Recimo, prošle godine nam je luk najbolje rastao, bila je kišnija godina, ali zato su nam sve drugo povrće pojeli golaći. Kada im nije drugo ostalo, krenuli su i na luk. Ove godine je luk nešto slabiji, ali zato nema toliko golaća. Jednim dijelom zbog pataka koje smo u međuvremenu nabavili, koji su im jedini prirodni neprijatelji jer ih jedu, a s druge strane zbog krtica koje su se očito izlegle i to pod vrtom, jer nema dana kada ne nađem neki krtičnjak.
Uploaded with ImageShack.us
Ali baš me zato obuzme poseban osjećaj kada uđem u naš vrt. Tamo zaboravim na sve brige i bacim se na čupkanje travki ili okopavanje. Takve stvari uistinu djeluju relaksirajuće. Jedini mi je problem bebili, koji ne može biti ni sekunde bez mame pa i on samnom kopa i plijevi, ali ne korov, već zasađeno povrće. Ali neka, koliko bi se djece i roditelja moglo pohvaliti time da se tako zabavljuju u vlastitom vrtu? Ovi iz gradova sigurno ne bi.
A da ne govorim kakav je tek osjećaj kada jedeš povrće uzgojeno u vlastitom vrtu... Onako svježe i kako pucketa dok ga bereš... mmmmmm
Uploaded with ImageShack.us
Da ne bi bilo zabune, ja potječem iz grada. Živjela sam ondje donedavno, a sada živim na selu. I sve mi je draže. Na početku mi je bilo malo dosadno. Trebalo se naviknuti da nove ljude, nedostatak prijatelja, obitelji... Ali evo, na primjer, jučer sam s malim izašla u šetnju. Nema straha od gužvi, automobila, stresa koji vladaju u gradu. Umjest toga, bacila sam se na branje šumskih jagoda preko puta kuće, kojih sada ima gomila, a bebili se davio u njima. Samo je vikao: "t..daj! t..daj!". Još kada je izgubio ravnotežu i nosom poljubio plitki kanal uz cestu, nitko sretniji od mene. Tko ne bi u tome uživao. Nigdje žive duše, samo ptičice cvrkuću, neka zalutala mačka ili pas pretrčavaju livadu...
Sutra moram u grad, imam za obaviti neke stvari. I već se ježim od onoga što me tamo čeka. Stres. To sve govori...
- 09:48 -
No moram reći i ovo
Mrzim ove pop-upove i reklame! Još davno davno, kada sam pokušavala pisati blog, blogosfera nije bila toliko zagađena ovim smećem. Ovo je teror! Mislim ne čudi mene to toliko, koliko mi već stvarno ide na živce. Čovjeku dođe da odustane i ovaj put.
- 09:15 -
